Povijest

Institut za povijest umjetnosti osnovan je pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1961. godine sa svrhom unapređenja i usustavljivanja znanstvenog rada na proučavanju nacionalne povijesnoumjetničke baštine.

Pod vodstvom svojih utemeljitelja, prof. Grge Gamulina (1961–1971) i prof. Milana Preloga (1972– 1979), Institut se afirmirao ne samo kao središnja točka, nego i kao mjesto koordinacije svih povijesnomjetničkih istraživanja u Hrvatskoj. Od samih početaka polje istraživanja Instituta obuhvatilo je, uz slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu i urbanističke teme, izučavanje razvoja povijesnih naselja i organizacije prostora, a osim akademskih, studijskih i terenskih istraživanja, znanstvenici Instituta intenzivno sudjeluju i u primijenjenim istraživanjima – ponajprije onima vezanim uz donošenje urbanističkih i prostornih planova te aktivnostima u zaštiti spomenika.

Od 1975. do 1990. g. Institut djeluje kao dio Centra za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu u kojem su snagom zakona administrativno integrirane četiri dotad (i otad) zasebne ustanove – Instituti za povijest umjetnosti, za arheologiju, za hrvatsku povijest i za povijest filozofije.

Razvojem vlastite djelatnosti postupno je izgrađena sva potrebna vlastita infrastruktura (znanstvenici istraživači, arhitektonski odjel, foto-laboratorij i fototeka, odjel dokumentacije, specijalizirana knjižnica) čime su ostvareni uvjeti da 1. listopada 1991. Institut postane samostalna ustanova – javni znanstveni Institut u vlasništvu Republike Hrvatske.
Godine 2006. Institut je primljen u članstvo RIHA – International Association of Research Institutes in the History of Art, međunarodnog udruženja osnovanog 1998. godine u Parizu koje okuplja tridesetak najuglednijih znanstvenih instituta u polju povijesti umjetnosti.

Istraživanjima Instituta obuhvaćeni su spomenici urbanizma, arhitekture, skulpture i slikarstva na cijelom prostoru Republike Hrvatske. Nastojeći intenzivirati svoje aktivnosti u pojedinim regijama Institut je 2006. sklopio sporazum o znanstvenoj i nastavnoj suradnji sa Sveučilištem u Rijeci, a tom prigodom otvoren je Centar Instituta za povijest umjetnosti za umjetničku topografiju u Rijeci.

Godine 2010. ugovorom s Gradom Splitom Institutu je ustupljena kuća u Kružićevoj ulici u Splitu u kojoj je osnovana podružnica Instituta za povijest umjetnosti - Centar Cvito Fisković. Predviđeno je da u toj podružnici u budućnosti djeluje Mediteranski centar za povijest umjetnosti. Time Institut u još većoj mjeri postaje dijelom internacionalne mreže znanstvenih ustanova na području povijesti umjetnosti i kulture.

U razdoblju od pola stoljeća svojega postojanja (1961.-2011.) Institut se razvio u vodeću nacionalnu i međunarodno respektabilnu ustanovu s najvećim znanstvenoistraživačkim potencijalom u području povijesti umjetnosti u širem okružju, s odgovarajućim stručnim službama (fotografskim i arhitektonskim odjelom), specijaliziranim vlastitim izdavaštvom (znanstvenih časopisa i monografskih publikacija) te bogatim, stručno vođenim dokumentacijskim fondovima – iznimno važnim resursima za izučavanje i zaštitu spomeničke i urbanističke baštine Hrvatske.

Kroz znanstvena istraživanja Institut je povezan sa svim sveučilišnim odsjecima za povijest umjetnosti u Hrvatskoj, a u tom smislu funkcionira i kao središnja institucija za transfer novih metodologija znanstvenoistraživačkoga rada.