Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku
Glavna urednica
Katarina Horvat Levaj
Uredništvo
Radoslav Tomić
Ivan Viđen
Recenzenti
Vladimir Marković
Tonko Maroević
Autori
Antun Baće, Silvija Banić, Željka Čorak, Bojan Goja, Katarina Horvat-Levaj, Nella Lonza, Ana Marinković, Daniel Premerl, Radoslav Tomić, Ivan Viđen, Danko Zelić
Fotografije
Paolo Mofardin
Arhitektonski nacrti
Ivan Tenšek
Ivana Valjato Vrus
Davor Zuljan
Stručna suradnja
Nevenka Šarčević
Lektura
Karmela Prosoli
Korektura
Zvonimir Prosoli
Grafičko oblikovanje
Franjo Kiš, ArTresor naklada
Suizdavači
Dubrovačka biskupija, Zborna crkva sv. Vlaha, Dubrovnik – Institut za povijest umjetnosti, Zagreb – ArTresor naklada, Zagreb, 2017.
Nakladnička serija i broj
Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, knjiga 48
Materijalni opis
459 str.; ilustr. u boji; katalog umjetnina; dokumenti, izvori, literatura, kazala
ISBN (IPU): 978-953-7875-48-0
Ovdje možete preuzeti impresum, sadržaj i uvodnik knjige.
-
Barokna crkva sv. Vlaha (1706.–1715.), smještena na glavnoj gradskoj ulici – Placi, ubraja se među kulturološki najvažnije i arhitektonski najkvalitetnije dubrovačke spomenike. Podignuta na mjestu kasnosrednjovjekovne crkve (1348.), ona je treća u nizu crkava posvećenih zaštitniku kojega Dubrovnik i Dubrovčani štuju gotovo tisuću godina. Izborom venecijanskog arhitekta i kipara Marina Groppellija za njezinoga projektanta, nakon što je stara crkva stradala u požaru, dubrovačka je graditeljska baština znatno obogaćena, jer je uz dominantnu struju rimskog baroka (katedrala, isusovačka crkva) unesena i venecijanska inačica toga stila. Inovativnost se za dubrovačku sredinu očituje u tlocrtnoj organizaciji crkve u obliku upisanoga grčkog križa sa središnjom kupolom, kao i u rješenju bogato raščlanjenog pročelja, ukrašenoga skulpturama arhitekta kipara. Za arhitektonskom kvalitetom ne zaostaje ni unutrašnja oprema, od kipova, oltara, orgulja i slika do liturgijskog posuđa, zavjetnih darova i ruha.
S obzirom na to da tako vrijedna crkva dosad nije bila monografski obrađena, Institut za povijest umjetnosti, zajedno s Dubrovačkom biskupijom, Zbornom crkvom sv. Vlaha i ArTresor nakladom, kao suizdavačima, priredio je za tisak znanstvenu monografiju. Na izdavačkom projektu angažirani su stručnjaci, već otprije involvirani u dubrovačke teme, a dosadašnje spoznaje proširene su arhivskim istraživanjima u Dubrovniku i komparativnim istraživanjima u Venetu i Furlaniji. Budući da je u monografiji riječ o temama koje daleko nadilaze okvire lokalnih interesa, u pripremi je i izdanje na engleskom jeziku.
-
„Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku izraziti je simbol Grada, a ujedno i jedan od najvažnijih arhitektonskih spomenika na hrvatskom teritoriju. Posvećena je dubrovačkom zaštitniku, Parcu, i idealno pokriva tisućgodišnji kontinuitet njegove protektorske uloge. S druge strane, izgradnjom aktualnoga svetišta obilježena je odlučna obnova Dubrovnika nakon katastrofalne trešnje 1667. godine, potvrđena snaga kulturne sredine da održi visoku razinu stvaralaštva. Pozvani glasoviti mletački graditelj i kipar Marino Groppelli oblikovao je 1706.–1715. godine impresivno barokno zdanje, jednu od najistaknutijih točaka u urbanom tkivu i djelo koje skladno povezuje prostorne i plastične vrijednosti.
Monografiju o tom prevažnom spomeniku načinila je ekipa koja se nedavno iskazala interpretacijom dubrovačke katedrale, objavljivanjem opsežne i sustavne knjige. Metodičnom raspodjelom građe i kronološkom, odnosno tematskom razradbom pojedinih faza i tehnika, obuhvaćena je u cjelini problematika spomenika kao arhitektonskoga umjetničkog djela i kao ostvarenja koje bitno karakterizira genius loci. S obzirom na to da je pisanje monografije povjereno najmjerodavnijim domaćim stručnjacima, višestruko afirmiranim znanstvenicima, njezino izdanje djelo je od znanstvenog i nacionalnog značenja, što nas adekvatno reprezentira i u inozemnom kontekstu, u univerzalnim razmjerima.“ (akademik Tonko Maroević)
-
„Metodološki pristup temelji se na izboru autora – vrhunskih stručnjaka već i prije uključenih u istraživanje pojedinih segmenata bogate građevne i likovne baštine crkve, te na primjeni znanstvene metodologije koja kombinira rad na terenu i u arhivu. Istraživanje same građevne strukture i umjetnina nadopunjeno je, naime, iscrpnim arhivskim istraživanjem brojnih još dosada nepoznatih dokumenata u hrvatskim i stranim arhivima. Sama, pak, crkva i njezine umjetnine valorizirane su u širem europskom (mediteranskom) kontekstu komparativnim uvidom u srodne spomenike u Italiji, a posebno u Veneciji i Furlaniji, odakle dolazi i gdje je djelovao glavni arhitekt i kipar crkve – Marino Groppelli. Takav prikladan pristup odražava se i u strukturi monografije – kronološki poredana interpretativna poglavlja autora nadopunjena su katalogom umjetnina, transkripcijom najvažnijih dokumenata, popisom izvora i literature te na kraju kazalom osoba, lokaliteta i spomenika.“ (akademik Vladimir Marković)
-
Objavljivanje knjige potpomogli su Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Grad Dubrovnik.