Uz posljednji ispraćaj Snješke Knežević
Govor dr. sc. Katarine Horvat Levaj, ravnateljice Instituta za povijest umjetnosti, na posljednjem ispraćaju Snješke Knežević, Zagreb, 21. listopada 2025. godine.
Dr. sc. Snješka Knežević, povjesničarka umjetnosti i ugledna znanstvenica, svojim je predanim radom višestruko obilježila zagrebačku, hrvatsku i europsku znanost i kulturu općenito. Arhivsko i terensko istraživanje, prijevodi s njemačkog jezika teorijskih i književnih djela, uredništvo časopisa i knjiga, radijske emisije, obnova spomenika, akademski angažman na doktorskim studijima i još mnogo toga, rezultirali su i širokim spektrom suradnji s brojnim institucijama, od Arhitektonskog fakulteta i različitih Gradskih zavoda do Društva povjesničara umjetnosti hrvatske i Židovske općine u Zagrebu. No institucija u kojoj se formirala kao znanstvenica i koju je trajno višestruko zadužila, Institut je za povijest umjetnosti.
Pojavivši se u Institutu 1987. godine, dakle, u vrijeme dok je na njegovu čelu bio profesor Milan Prelog, s idejom istraživanja Zagreba, teme koja je u jeku angažmana Instituta na obnovi Dubrovnika nakon potresa 1979., i općenito tema vezanih uz starija stilska razdoblja, bila još otvorena za nova istraživanja, Snješka Knežević je za tezu svoje disertacije izabrala najvrjedniji dio Zagreba, njegovu Lenucijevu, ili kako ju je ona prozvala, Zelenu potkovu. S nevjerojatnom akribijom, arhivskim istraživanjem i širokim komparativnim uvidima, analizirala je ovaj osebujni niz trgova i parkova s otmjenom arhitekturom elitne namjene, potpuno razjasnivši genezu njegove gradnje.
Od tada Zagreb ostaje njezinim primarnim interesom. Istraživački rad, ostvaren u sklopu projekata Instituta za povijest umjetnosti, rezultirao je vrhunskim znanstvenim postignućima. Iz pera ove znanstvenice, koja je pisala jednakom brzinom i stilom kao što je bila i elokventna govornica, izašle su brojne knjige i studije o zagrebačkim urbanističko-arhitektonskim cjelinama iz 19. i ranog 20. stoljeća. Zrinjevac 1873–1973., Zagrebačka Zelena potkova, Zagrebu u središtu, naslovi su samo nekih od njih.
Osobno, imala sam čast biti urednica Snješkine knjige Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice. U toj svojevrsnoj kruni njezina rada, prostorno sagledavanje ulica i trgova praćeno je monografskom analizom svake kuće koja ih okružuje (a Snješka je jednom davno za istraživače arhitekture rekla: »cijenim čovjeka koji se bavi svakom kućom posebno«). Uz stilske ekspertize, tumačenja slijeda gradnje, valorizaciju pojedinih zahvata, zorno su ocrtani projektanti, graditelji, naručitelji, stanovnici... I ne samo to. Pred nama se ne gradi samo slika postojećega grada preko njegovih mijena u prošlosti. Jednako tako, pratimo i onaj neostvareni, imaginarni grad, sve težnje vizionarskih naručitelja i projekte nadarenih arhitekata kojima splet okolnosti i materijalne danosti nisu dopustili da budu materijalizirani. Iz razloga divljenja vizionarima, njezina omiljena istraživačka tema bio je ostao urbanist i arhitekt Milan Lenuci, koji je regulatornom osnovom 1907. riješio gorući problem Zagreba – željezničku prugu u centru grada, planom njezina izmještanja preko Save.
No istodobno, zahvaljujući radnom iskustvu na Trećem programu Radio Zagreba, kao urednica i komentatorica, Snješka Knežević je svojemu rodnom gradu posvetila i nadahnute publicističke radove. Ne manje predan njezin je udjel u izradi konzervatorskih elaborata posvećenih prostornom planiranju grada i zaštiti njegove arhitekture. Praćenje svih zbivanja na uređenju i razvoju grada, bilo je jednako važno za Snješku kao i istraživanje. Pisanje kritika odvijalo se stoga paralelno s pisanjem znanstvenih radova. Kada je to bilo nužno, Snješka Knežević nije se ustručavala aktivističkog pristupa spašavanju urbanog identiteta Zagreba (Cvjetni trg).
Takva stručnjakinja za Zagreb, bila je od neprocjenjive vrijednosti u nesretnim okolnostima kada je grad prije pet godina zadesio potres. No, iako je radila gotovo do zadnjeg časa – prošle je godine objavila opsežnu knjigu Baština i transformacija. Zagrebački slučajevi, Snješka je već te 2020. godine bila svjesna da se, iz zdravstvenih razloga, ne može aktivno uključiti u obnovu grada. Stoga je nesebično, ponuđene joj pozicije i angažmane od vodećih struktura u Gradu, prepustila Institutu. Njezina preporuka da se umjesto nje uključim u operativno tijelo Zavoda za prostorno uređenja grada Zagreba sa zadatkom izrade multidisciplinarnog Programa cjelovite obnove povijesne urbane cjeline Zagreba, otvorila je vrata Institutu za povijest umjetnosti da postane jedan od ključnih sudionika obnove Zagreba nakon potresa.
I na kraju, Snješka Knežević je na još jedan specifičan način zadužila Institut. Kao supruga našeg ravnatelja i su-utemeljitelja, profesora Milana Preloga, po njegovu preranom odlasku, brinula se za njegovu baštinu, te je priredila za objavu sva važna djela iz Prelogove tiskane i rukopisne ostavštine. Pokazala je tako primjerom, kako treba poštivati ne samo umjetničku baštinu, već i naše profesore i prethodnike na kojima temeljimo svoje znanje i rad. Na jednaki način Institut za povijest umjetnosti neće zaboraviti Snješku i sve ono neprocjenjivo što je ugradila u našu struku i instituciju. Draga Snješka, od srca Ti hvala, nastavit ćemo Tvojim putem.
dr. sc. Katarina Horvat-Levaj,
ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti