Znanstvenici

dr. sc. Sanja Horvatinčić

Znanstvena suradnica
T. 01 6112 044
E. shorvat / ipu.hr
B. CRORIS profil

Biografija

Sanja Horvatinčić je znanstvena suradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu i počasna članica (honorary fellow) Odjela za arheologiju Sveučilišta Durham. Njezina su istraživanja usmjerena na umjetnost i baštinu socijalističke i postsocijalističke jugoistočne Europe. Povjesnoumjetničku analizu dovodi u dijalog s kritičkim studijima baštine, studijima sjećanja, antropologijom i suvremenom arheologijom. Njezin rad obuhvaća arhivska i terenska istraživanja, digitalne metodologije i kustoske suradnje, adresirajući pitanja društvene pravde kroz disonantnu baštinu.

U fokusu njezina interesa su spomenici, ne samo kao dio državnih ideologija, ukorijenjeni u umjetničke i baštinske institucije te šire procese modernosti, kapitalizma i nacionalizma, već i kao alati kojima potlačene, obespravljene ili marginalizirane zajednice materijaliziraju vlastita sjećanja ili osporavaju dominantne povijesne narative. Ta dijalektička priroda spomenika posebno je izražena u okviru socijalističkog državnog uređenja, poput jugoslavenskog, u kontekstu kojeg Horvatinčić svoja istraživanja fokusira na spomenike i mjesta sjećanja vezana uz Drugi svjetski rat, odnosno Narodnooslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju.

Njezino doktorsko istraživanje (Sveučilište u Zadru, 2017.) donosi prvu sveobuhvatnu, georeferenciranu bazu podataka o spomenicima i prijedlog tipologije memorijalne plastike socijalističkog perioda u Hrvatskoj. Disertacija utvrđuje korelaciju između formalne heterogenosti spomenika i dinamike raznovrsnih društvenih aktera uključenih u njihovu proizvodnju, određene jugoslavenskom praksom samoupravnog socijalizma. Ovo temeljno istraživanje rezultiralo je nizom znanstvenih radova i poglavlja u knjigama te publikacijom Shaping Revolutionary Memory: The Production of Monuments in Socialist Yugoslavia (Archive Books & Igor Zabel Association, 2023.), koju je uredila s Beti Žerovc. Ovaj istraživački pravac doveo je i do kustoskih suradnji, uključujući doprinos izložbi i katalogu Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980 (MoMA, 2018.).

Drugu istraživačku cjelinu Sanje Horvatinčić čini materijalizacija društvenog sjećanja na otpor u urbanom i prirodnom krajoliku, odnosno kulturne prakse te načini mobilizacije tog sjećanja od strane povijesno marginaliziranih zajednica koje se opiru hegemonističkim i revizionističkim narativima. Kao inicijatorica i voditeljica interdisciplinarnog projekta Baština odozdo | Drežnica: Tragovi i sjećanja 1941.–1945. (2019.–2025.) (link:), okupila je međunarodni tim koji je objedinio arheološke, etnografske, kontrakartografske, ekohistorijske i druge metode u svrhu istraživanja partizanskih lokaliteta i uz njih vezanih praksi sjećanja u ruralnoj Hrvatskoj. Sudjelovala je i u projektu Tragom zaborava: Ustaški koncentracijski logori na otoku Pagu, Hrvatska (2022.–2023.) koji dokumentira metode političkog i fizičkog brisanja sjećanja na ustaški logor na otoku Pagu. Ova istraživanja provodi u suradnji sa zajednicama i manjinskim udrugama, prvenstveno Srpskim narodnim vijećem. Njezin je istraživački rad praćen kontinuiranim javnim angažmanom, kroz kuriranje izložbi, osmišljavanje programa o kritičkoj baštini, javne rasprave o politici sjećanja te medijske istupe.

Širi interes za materijalnost, tragove i ‘pravo na sjećanje’ razvila je kroz vodstvo radne grupe u okviru TRACTS COST akcije (2021.–2025.), sudjelovanje u projektu HISTOFOR, posvećen kritičkoj evaluciji tzv. forenzičkog zaokreta (Sveučilište u Barceloni, 2025.–2027.) te kroz suradnju s dr. sc. Marijanom Hameršak, voditeljicom projekta ERIM, posvećenog smrtima na granicama duž balkanske migrantske rute. Potonja suradnja rezultirat će publikacijom Border Deaths and Tracemaking: Between Commemorating and Countering (De Gruyter, 2026.).

Treću istraživačku cjelinu čini nasljeđe antikolonijalnih veza i kulturnih mreža razvijenih u okviru Pokreta nesvrstanih u drugoj polovici 20. stoljeća. U okviru ove teme istražuje djelovanje jugoslavenskih arhitekata u Gvineji Bisau 1970-ih i 1980-ih godina kroz terenski rad i arhivska istraživanja s ciljem dekolonijalnog čitanja jugoslavenske spomeničke produkcije u postkolonijalnoj Africi. Njezin interes za povezivanjem dekolonijalne teorije i prakse ogleda se u suradnji s manjinskim organizacijama, civilnim društvom i kritičkim kustoskim kolektivima. Ogledan primjer takve suradnje suuredštvo je tematskog izdanja časopisa GSG pod nazivom Othering (in)(of) the Periphery / Drugost (na) periferiji(e), koje je okupilo istraživače, aktiviste i umjetnike s ciljem kritičkog čitanja kolonijalnog nasljeđa te rasnih i kulturnih politika na poluperiferiji Europe.

Kao voditeljica projekta DIGitART financiranog od strane NextGeneration EU (2023.–2027.), Sanja Horvatinčić u svom radu razvija i primjenjuje kritičke digitalne mrežne i prostorne metodologije za povijest umjetnosti. U sklopu projekta nastavlja organizaciju serije konferencija Digital Art HistoryMethods, Practices, Epistemologies. Predavala je digitalnu povijest umjetnosti na poslijediplomskom studiju Sveučilišta u Zadru. Također je radila kao asistentica u nastavi na istraživačkom seminaru Gender Politics and the Art of European Socialist States (Getty Foundation, 2019.–2020.) te je održala gostujuća predavanja na sveučilištima u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Španjolskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u.

Uredničke knjige

Poglavlja u knjigama (izbor)

Znanstveni radovi u časopisima (izbor)