Olga Maruševski

B. CROSBI bibliografija

Biografija

Olga Maruševski rođena je 17. rujna 1923. godine u Popovači, u uglednoj obitelj Tanhofer. Maturirala je na zagrebačkoj gornjogradskoj Realnoj gimnaziji (licej) i upisala Pravni fakultet te radila u računovodstvu Državne riznice. Od 1949. godine radila je u Gipsoteci (danas Gliptoteci HAZU) na izradi bibliografije likovnih umjetnosti iz nekoliko vodećih hrvatskih periodika. Upisala je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirala povijest umjetnosti i kulture 1957. godine. Magistrirala je na istom fakultetu 1965. godine s temom iz povijesti Društva umjetnosti te doktorirala 1985. godine disertacijom Iso Kršnjavi – kulturološko i povijesnoumjetničko značenje, na poticaj profesora Milana Preloga. Bila je to jedna od prvih disertacija na Zagrebačkom sveučilištu koje su obrađivale umjetničku baštinu dotad nepriznatog i osporavanog historizma. Na temelju doktorata objavila je knjigu „Iso Kršnjavi kao graditelj. Izgradnja i obnova obrazovnih, kulturnih i umjetničkih objekata u Hrvatskoj“ (1986.). Svoj aktivan radni vijek Olga Maruševski bila je zaposlena u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“ u kojem je surađivala u pripremi brojnih priloga na edicijama Likovne enciklopedije i Hrvatskoga biografskog leksikona, u kojem je bila urednica za grafičku, knjižarsku i obrtničku struku.

Plodno polje svojega cjelokupnog znanstveno-istraživačkog rada pronašla je u razdoblju 19. stoljeća, a njezin doprinos hrvatskoj povijesti umjetnosti toga razdoblja od neprocjenjiva je značenja. Svojim brojnim tekstovima Olga Maruševski valorizirala je brojne pojave i osobe koje su kreirale hrvatsku umjetnost i kulturu tog, u širem europskom značenju utemeljiteljskog doba. Važan iskorak i doprinos kulturno-umjetničkom stvaralaštvu na relaciji Beč – Zagreb – Budimpešta učinila je objavljivanjem tekstova i u stranim publikacijama, npr. „Architektonisch-urbanistische Verbindungen zwischen Zagreb und Wien“, objavljene u Beču 1998.

Kao dugogodišnja vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti sudjelovala je u provedbi znanstveno-istraživačkog programa Instituta na izložbama „Sveti trag“, „Mir i dobro: umjetničko i kulturno nasljeđe hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o proslavi stote obljetnice utemeljenja“, na skupu o isusovačkoj baštini u Hrvata u povodu 450. obljetnice osnutka Družbe Isusove i 500. obljetnice rođenja Ignacija Loyole, te na izradi umjetničke topografije Križevaca i brojnih konzervatorskih studija. Kao zaslužnoj suradnici Institut joj je posvetio Radove Instituta za povijest umjetnosti (28/2004.) u kojem je objavljena cjelokupna bibliografija.

Nezaobilazna kao tumač vremena i povjesničarka umjetnosti, sudjelovala je na brojnim izložbama, stručnim skupovima i znanstvenim simpozijima upravo s temama o epohi 19. stoljeća i to od bidermajera do secesije i moderne.

Radove je objavljivala u stručnoj periodici (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Život umjetnosti, Peristil, Arhitektura, Čovjek i prostor i dr.), popularizirala je kulturološke i umjetničke pojave u časopisu Kaj i u feljtonima u dnevnim novinama.

Svoja temeljna istraživanja zaokružila je monografijom „Društvo umjetnosti 1868.–1879.–1941. Iz zapisaka Hrvatskog društva likovnih umjetnosti“ (2004.) te knjigama „Iso Kršnjavi kao graditelj. Obnova i izgradnja obrazovnih, kulturnih i umjetničkih objekata u Hrvatskoj“ (1986. i 2009.) i „Iso Kršnjavi. Kultura i politika na zidovima palače u Opatičkoj 10“ (2002.). Jedna od središnjih tema i preokupacija tijekom cjelokupnoga povijesnoumjetničkog istraživačkog rada Olge Maruševski je grad Zagreb i njegov urbanistički razvitak u 19. stoljeću, o čemu je objavila brojne studije, objedinjene u knjizi „Iz zagrebačke spomeničke baštine“ (2006.).

U povodu izložbe Hrvatskog salona 1898.–1998. u Umjetničkom paviljonu sudjelovala je sa svim autorima u dodjeli Nagrade grada Zagreba, a iste je godine odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Za svoje izuzetne zasluge na istraživanju i valoriziranju hrvatske umjetnosti i kulture primila je 2007. godine Nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević“ za životno djelo.

Olga Maruševski svoju je knjižnicu s preko tisuću naslova, poglavito o umjetnosti 19. stoljeća te dio istraživačke dokumentacije poklonila Institutu za povijest umjetnosti, dok je dokumentaciju i arhiv obitelji supruga M. Marouchevskog donirala Hrvatskomu državnom arhivu.

Preminula je 29. studenog 2008. u Zagrebu.

-
Pogledajte: MDC – Personalni arhiv zaslužnih muzealaca