Biografija

Grgo Gamulin

(Ravnatelj Instituta u razdoblju 1961.–1971. godine)

Grgo Gamulin bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i književnik, rođen u Jelsi 21. kolovoza 1910. i umro u Zagrebu 2. listopada 1997. godine. Diplomirao je 1935. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao od 1947. do 1971. godine. Jedan je od utemeljitelja suvremene hrvatske povijesti umjetnosti; suosnivač Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu; pokrenuo više časopisa (Ars 37, Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti, Život umjetnosti). Ostvario je bogat i raznovrstan opus. Proučavao umjetnost novoga vijeka, poglavito talijansko slikarstvo 13.–18. stoljeća i hrvatsko slikarstvo 14.–20. stoljeća, hrvatsku skulpturu 19. i 20. stoljeća te suvremenu arhitekturu i urbanizam. Posebno se posvetio problemima atribucije i interpretacije djela starih talijanskih i hrvatskih majstora (F. Benković, J. Ćulinović, J. Klović, Tizian, Tintoretto, J. Palma st. i ml.). Napose je obradio motiv Majke Božje s djetetom i slikana raspela u staroj hrvatskoj umjetnosti. Značajne su njegove rasprave o manirizmu, Münchenskome krugu, problemima renesanse i baroka u Hrvatskoj te mnogobrojne likovne kritike. Od 1953. godine objavljivao je monografije o mnogim hrvatskim modernim likovnim umjetnicima (Ignjat Job, Ordan Petlevski, Slavko Šohaj, Ivan Večenaj); od većih sinteza iz nacionalne umjetnosti napisao knjige o hrvatskom slikarstvu i kiparstvu 19. i 20. stoljeća (Hrvatsko slikarstvo 20. stoljeća, I–II, 1987.–88.; Hrvatsko slikarstvo 19. stoljeća, 1995.; Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, 1995.; Hrvatska skulptura 19. i 20. stoljeća, 2000.). Pisao lirske putopise, romane i drame; prevodio talijanske i francuske pjesnike.

Preuzeto iz: Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža

-
Pogledajte: Radovi Instituta za povijest umjetnosti 14 (1990.): Grgo Gamulin octogenarius